Drvengrad, na Mećavniku, u Mokroj Gori, mesto je koje je stvorio Emir Kusturica i u kojem stvara deset godina.
U tom prožimanju stvorenog i novog stvaranja, osim naseobine formirane od starih, ”dinarskog tipa” drvenih kuća sa Tare, preuređenih po savremenim potrebama, uz minimalne intervencije, nastala su, u toj ”neseobini umetničke i stvaralačke provenijencije”, i Emirova tri igrana i dva dugometražna dokumentarna filma, dva festivala, Kustendorf i Boljšoj, kojima se tradicija više ne može oduzeti, dve knjige, mnogo muzike i još jedan grad, Andrićgrad.
Najsnažnija stvaralačka decenija Emira Kusturice vidljiva je, na Mećavniku, na svakom koraku po drvenim trgovima i ulicama; u svakom kutku ovog sela sa svim civilizacijskim dostignućima, nedostatnim većini gradova koji ih nesrećno nemaju.
– Mećavnik sam satima gledao, čekajući sunce da bi nastavili snimanje u brdima iznad Mokre Gore, nasuprot Mećavniku. – prva je i presudna impresija Emira Kusturice tim prostorom, koji je pretvorio u čudesno mesto. – Sa zavišću sam gledao ka brdu ne kojem nije bilo ničega, ali je uvek bilo sunca!
Gledajući to osunčano brdo, Mećavnik, Kusturica je ugledao Drvengrad, onakav kako danas izgleda.
